Ponovo si me povrijedila,ali necu i ne mogu ti ovaj put oprostiti..
Secas li se sta si rekla? Rekla si da ces se promeniti,za mene,zbog mene... I da oprostio sam ti sve... Dugo si me molila da ti oprostim.... A sada, kad sam mislio da je sve kao pre, da neces vise praviti greske, ti si pocela ponovo po starom...
Sada,molim te ne gledaj me vise,ja sam sa sobom sve resio i ne zelim se vracati vise na staro ne zelim se vise upustati u to sve.... Umro je i onaj decko koja je u srcu nosio svoju princezu,onu s ocima zelene boje sto greh i neverstvo nose najlepsim a najmrzim ocima.....
Osecam se kao umorni putnik koji vise nema ni snage ni volje da se okrene iza sebe da bar vidi ostatke svoga srca,svoga zivota,koji vise nema snage da pokupi i ponese bar krhotine uspomena....
Najvise bih voleo da idem, samo da idem i da taj put nema nigdje kraja......
Ti znas, ti si znala da si moj zid prema svemu sto je ruzno, moja amajlija koja me stitila i koju sam nosio u srcu kao nesto najvrednije, ali uz to morala si mi reci da je zivot period tmurnog, sivog vremena s iznenadnim suncanim trenutcima.......
Pravis se da me razumes, ali ne shvatas da si mi uzela ono najvaznije-ljubav, polomila moju nadu, razbila moje srce u komadice kao nepotrebno ogledalo.... S tobom sam prosao sve i svasta, davao sam ti podrsku za sve... Secas li se kad si pala na dno?? Ko je bio tu da ti pruzi nadu i ljubav?? Ko je bio tu da ti kaze da postoji sutra?? Da,sada se secas... Ja sam bio tu.... samo ja i nijedan drugi.....
Ali ti jos uvek nisi svesna koliko si me povredila....,ali ja ti oprastam,.... ne shvatas da te ne mrzim....,ne ja sam samo ogorcen....
Ali zivot sve vraca, oko za oko, zub za zub... kajat ces se ti ponovo, ali ova bol ce biti prejaka da suzama joj vratis dug, ova prevara me kostala zivota a tvoje suze ce biti samo jedna velika sramota jer bit ces kriv sto cu pripadati njoj ali zauvek cu biti prokleto sam...
Tesko je ziveti ponovo sa uspomenama, ne znam ko me terao da se vratim na staro....
Ali kada se ponovo pojavis sa prepuklim srcem da me molis za ljubav, stajat cu ispred tebe visoko, hladnog srca, dok bude duvao hladan vetar... Pustit cu te da mi ponovo kazes kako ne mozes bez mene, kako te proslost proganja i kako je tesko bez mene.... Videt cu da tesko dises, da ti ruke drhte i da ti je lice ogorceno.... A onda cu ti samo reci jednu kratku recenicu, bez obzira koliko cu te voleti i za tobom ceznuti.... recu ti samo: Sve tvoje je proslo najbolje bi bilo da se vise nikad i nesretnemo!!!
Otici cu od tebe mokrog lica i prigusenih jecaja, ali svoj ponos necu zameniti za ponovne lazi... I opet ce me buditi tvoji koraci, otvarat cu oci na svaki sum, trznut cu se na svaki zvuk poruke....ali ipak cu se zahvaliti Bogu sto je sve proslo, sto sam docekao da vidim suze u tvojim ocima, sto sam docekao da stojim kao gospodar ispred tebe i tvog srca... Jedan jedini koji te ikad u zivotu voleo, ali jedan i jedini koji ce ti vratiti svu bol i koji vise nikada nece biti tvoj!!!!
Ostala je tuga koja sve vise boli povecala je moje brige i nastalaa su strahovanja, samo te molim pusti mi ruku!!!!
Pokusavam da zaspim, nemoguce... Molim te Boze samo da svane... Bit ce lakse, hoce sigurno... Jutro je....LAZ!!!!! Tesko je,lose je,bolno je.... Ali uprkos tome,hodam ulicama dignute glave,jer nemam se cega stideti,dao sam ti svoje srce ponovo ti verovao..a ti si sve to pogazila... Stidi se!!!
Zadovoljan-i nisam bas, uspesan-na tom putu sam, nasmejan-uvek, sretan-jednom bio, voljen-nekad bio, prevaren-bog zna koliko puta..... Ali ponosan-zauvek!!!
Posted on July 27, 2011
Post a Comment
Oops!
Oops, you forgot something.
Oops!
The words you entered did not match the given text. Please try again.
Oops!
Oops, you forgot something.